Film “Nickel Boys” predstavlja ambicioznu adaptaciju nagrađivanog romana Colsona Whiteheada, ali nažalost ne uspijeva u potpunosti iskoristiti svoj potencijal. Iako vizualno impresivan, film se bori s nekim narativnim i karakternim izazovima koji umanjuju njegov ukupni dojam.
Redatelj RaMell Ross donosi jedinstven vizualni pristup, koristeći subjektivnu kameru koja gledatelja uvuče u iskustva glavnih likova. Ova tehnika, zajedno s prekrasnom kinematografijom, stvara snažnu atmosferu i pomaže u prijenosu emocionalne težine priče. Međutim, upravo ta vizualna složenost ponekad odvlači pažnju od same naracije.
Narativni zaokreti, iako šokantni, djeluju pomalo nametnuti i ne uspijevaju potpuno uvjeriti gledatelja. Film se previše oslanja na vizualne metafore i stilske eksperimente, a manje na razvoj likova i dubinu priče. Glavni likovi, iako dobro glumljeni, ostaju donekle nedorečeni i arhetipski.
Jedna od najvećih snaga filma je njegova sposobnost da prikaže brutalnost sustava i traumu koju su doživjeli mladi ljudi u reformskim školama. Međutim, film se ponekad gubi u svojoj želji da šokira i ne uspijeva dovoljno istražiti emocionalne posljedice tih događaja.
Ukupno gledano, “Nickel Boys” je ambiciozan film koji nudi neke zaista prekrasne vizualne trenutke. Međutim, njegova preokupacija stilom na štetu supstance i nedovoljno razvijeni likovi sprečavaju ga da postane zaista nezaboravno filmsko iskustvo.
Izvor: Svijet Kulture